{"id":300,"date":"2025-08-01T14:27:00","date_gmt":"2025-08-01T12:27:00","guid":{"rendered":"https:\/\/stjames.si\/hr\/?page_id=300"},"modified":"2026-04-21T21:51:09","modified_gmt":"2026-04-21T19:51:09","slug":"arhitektura","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/stjames.si\/hr\/posjeti-crkvu\/arhitektura\/","title":{"rendered":"Arhitektura"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text css=””]<\/p>\n

Crkva sv. Jakova sagra\u0111ena je izme\u0111u 1613. i 1615. godine.
S njezine lijeve strane nalazi se Fabianijeva Gradska djevoja\u010dka \u0161kola, danas poznata kao Zavod Janeza Levca. S desne strane crkve uzdi\u017ee se Marijin stup.<\/p>\n

Izme\u0111u 1667. i 1670. godine crkvenoj la\u0111i dodana je osmerokutna kapela posve\u0107ena sv. Franji Ksaverskom. Godine 1882. na trgu ispred crkve postavljen je spomen-stup s Bezgre\u0161nom Djevicom Marijom.<\/p>\n

Nakon po\u017eara i potresa crkva je do\u017eivjela ve\u0107u obnovu. Po\u017ear 1774. godine prouzro\u010dio je ru\u0161enje susjednog isusova\u010dkog kolegija, a u crkvi je bio te\u0161ko o\u0161te\u0107en strop. Nakon razornog potresa 1895. godine arhitekt Raimund Jeblinger iz Linza temeljito je preoblikovao vanjski izgled crkve i izgradio novi zvonik.<\/p>\n

Barokna kiparska umjetnost u Ljubljani dosegla je visoku razinu razvoja.
Takozvana \u201eljubljanska kiparska \u0161kola\u201d nastala je pod utjecajem majstora kao \u0161to su M. Ku\u0161a, Luka Mislej i Francesco Robba. Isprva su se narud\u017ebe za kipove slale u Veneciju ili talijanskim umjetnicima, a kasnije su u gradu djelovali i doma\u0107i i strani majstori.<\/p>\n

Robba, najistaknutiji me\u0111u njima, djelovao je na podru\u010dju dana\u0161nje Slovenije, Koru\u0161ke i Zagreba. Njegova se djela uspore\u0111uju s djelima slavnog kipara Donnera. Ljubljana \u010duva klju\u010dna Robbina remek-djela, me\u0111u njima fontanu ispred Gradske vije\u0107nice, oltare u katedrali, u crkvi sv. Jakova te u ur\u0161ulinskoj i franjeva\u010dkoj crkvi.<\/p>\n

[\/vc_column_text][vc_raw_html css=””]JTNDZGl2JTIwY2xhc3MlM0QlMjJhdWRpby1jb250cm9scyUyMiUzRSUwRCUwQSUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUzQ2J1dHRvbiUyMGNsYXNzJTNEJTIycmV3aW5kLWJ0biUyMiUyMG9uY2xpY2slM0QlMjJyZXdpbmRBdWRpbyUyOCUyN2F1ZGlvLWdiJTI3JTI5JTIyJTNFJTIwJTNDc3BhbiUyMGNsYXNzJTNEJTIyaWNvbiUyMiUzRSUyMCUzQ3N2ZyUyMHZpZXdCb3glM0QlMjIwJTIwMCUyMDI0JTIwMjQlMjIlM0UlMjAlM0Nwb2x5Z29uJTIwcG9pbnRzJTNEJTIyMTElMkMxMiUyMDIwJTJDNCUyMDIwJTJDMjAlMjIlM0UlM0MlMkZwb2x5Z29uJTNFJTIwJTNDcG9seWdvbiUyMHBvaW50cyUzRCUyMjQlMkMxMiUyMDEzJTJDNCUyMDEzJTJDMjAlMjIlM0UlM0MlMkZwb2x5Z29uJTNFJTIwJTNDJTJGc3ZnJTNFJTIwJTNDJTJGc3BhbiUzRSUwRCUwQSUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUzQyUyRmJ1dHRvbiUzRSUwRCUwQSUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUzQ2J1dHRvbiUyMGNsYXNzJTNEJTIycGxheS1idG4lMjIlMjBvbmNsaWNrJTNEJTIydG9nZ2xlQXVkaW8lMjglMjdhdWRpby1nYiUyNyUyQyUyN1BsYXklMjclMkMlMjdQYXVzZSUyNyUyQyUyMHRoaXMlMjklMjIlM0UlMEQlMEElMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlM0NzcGFuJTIwY2xhc3MlM0QlMjJpY29uJTIwcGxheS1pY29uJTIyJTNFJTBEJTBBJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTNDc3ZnJTIwdmlld0JveCUzRCUyMjAlMjAwJTIwMjQlMjAyNCUyMiUzRSUwRCUwQSUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUzQ3BvbHlnb24lMjBwb2ludHMlM0QlMjI1JTJDMyUyMDE5JTJDMTIlMjA1JTJDMjElMjIlM0UlM0MlMkZwb2x5Z29uJTNFJTBEJTBBJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTNDJTJGc3ZnJTNFJTBEJTBBJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTIwJTNDJTJGc3BhbiUzRSUwRCUwQSUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUyMCUzQ3NwYW4lMjBjbGFzcyUzRCUyMmxhYmVsJTIyJTNFUG9rcmVuaSUzQyUyRnNwYW4lM0UlMEQlMEElMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlM0MlMkZidXR0b24lM0UlMEQlMEElMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlM0MlMkZkaXYlM0UlMEQlMEElMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlMjAlM0NhdWRpbyUyMGlkJTNEJTIyYXVkaW8tZ2IlMjIlMjBzcmMlM0QlMjJodHRwcyUzQSUyRiUyRnN0amFtZXMuc2klMkZ3cC1jb250ZW50JTJGdXBsb2FkcyUyRjIwMjYlMkYwNCUyRmFyY2hpdGVjdHVyZV9oaXN0b3J5X0hSLm1wMyUyMiUzRSUzQyUyRmF1ZGlvJTNF[\/vc_raw_html][\/vc_column][\/vc_row][vc_row margin_top=”-30px”][vc_column][vc_single_image image=”190″ img_size=”full” alignment=”center” css=””][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column width=”1\/2″][vc_single_image image=”117″ img_size=”full” onclick=”link_image” css=”” image_hovers=”false”][\/vc_column][vc_column width=”1\/2″][vc_column_text css=””]<\/p>\n

Unutra\u0161njost crkve sv. Jakova nakon po\u017eara 1774. godine<\/strong><\/p>\n

Po\u017ear 1774. godine potpuno je uni\u0161tio unutarnje ure\u0111enje crkve sv. Jakova; sa\u010duvala se jedino kapela sv. Franje Ksaverskog kao jedini primjer \u0161tuk-baroka u Ljubljani. Crkva je dugo ostala ogoljena, sve dok je pod \u017eupnikom Rozmanom 1886. godine ponovno nisu umjetni\u010dki oblikovali. Obnovu su vodili Faleschini i Mikovics, freske je oslikao Jurij \u0160ubic, a vitraji su izra\u0111eni u Innsbrucku. Nova dekoracija predstavlja va\u017ean primjer crkvene umjetnosti 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

Slika unutra\u0161njosti crkve sv. Jakova prije razornog po\u017eara mo\u017ee se barem pribli\u017eno rekonstruirati na temelju bogate \u0161tukaturne dekoracije kapele sv. Franje Ksaverskog \u2013 jedine koja je sa\u010duvana i ujedno jedini primjer tzv. \u0161tuk-baroka u Ljubljani. Po\u017ear koji je izbio 24. lipnja 1774. godine, zajedno s dugotrajnim proki\u0161njavanjem o\u0161te\u0107enih svodova, potpuno je uni\u0161tio bogatu unutarnju opremu crkve. \u0160tukature su otpale, a \u010da\u0111avi ostaci fresaka kasnije su prekre\u010deni. Tijekom obnove 1886. godine ispod slojeva \u017ebuke otkriveni su tragovi starih oslikavanja \u2013 me\u0111u njima likovi An\u0111ela \u010duvara i sv. Mihaela kod prozora pjevali\u0161ta te fragmenti boja na svodu. Unato\u010d tome, unutra\u0161njost je vi\u0161e od stolje\u0107a ostala gola i pusta.<\/p>\n

Tek sedamdesetih godina 19. stolje\u0107a \u017eupnik Ivan Rozman pokrenuo je cjelovitu obnovu i novu dekoraciju unutra\u0161njosti crkve. Planove je izradio graditelj Franc Faleschini, a dopunio ih je \u0161tajerski arhitekt Robert Mikovics. Izme\u0111u 27. travnja i 17. listopada 1886. izvedena je potpuna arhitektonska artikulacija i unutarnje oslikavanje koje danas vidimo. Radove je vodio Faleschini, klesar Feliks Toman izradio je kamene postamente pilastara, a kipar Franc Zajec oblikovao \u0161koljkaste zaklju\u010dke, kariatidne glave nad pilastrima u prezbiteriju te razvedene \u010detverolati\u010dne okvire za freske. Modele za arhitektonske elemente \u2013 kapitele, arhitrave i vijence \u2013 izradio je modelar Anton Mlakar.<\/p>\n

Nova vitraja od tzv. \u201ekatedralnog\u201d stakla naru\u010dena su u innsbru\u0161koj radionici Alberta Neuhausera \u2013 kao i \u010detiri prozora u prezbiteriju iz 1879. godine. Fasadu crkve dodatno je krasio oslikani prozor s prikazom Marije s Isusom u naru\u010dju.<\/p>\n

Stropne freske u crkvi sv. Jakova izradio je Jurij \u0160ubic, jedan od najva\u017enijih slovenskih slikara 19. stolje\u0107a, koji je osmislio i izveo sredi\u0161nji ikonografski program glavnog svoda la\u0111e i prezbiterija. Izme\u0111u 15. lipnja i 23. rujna 1886. godine, za honorar od 2178 zlatnika, naslikao je \u010detiri prizora iz \u017eivota apostola sv. Jakova u sredi\u0161njim poljima svoda:<\/p>\n