Monstranca, izrađena 1755. godine u Beču.

Autor je majstor I. I. K.

Detalji o materijalima i dimenzijama:

  • Materijal: srebro, kovano, liveno, cizelirano, pozlaćeno, kamenje
  • Visina: 71,5 cm
  • Širina: 33,5 cm
  • Dimenzije postolja: 28 × 19,6 cm
Liturgijsko posuđe crkve sv. Jakova u Ljubljani svjedoči o bogatoj povijesti i velikodušnosti plemića te crkvenih dostojanstvenika, među kojima se posebno ističe biskup Tomaž Hren. Uglavnom potječu iz razdoblja isusovaca (1597.–1773.), kada su dragocjeno posuđe darovali plemići poput Auersperga, Codellija, Rossija, Schönlebena i drugih. Od nekada brojnih dragocjenosti do danas se sačuvao tek manji broj izabranih predmeta: Hrenov ciborij, srebrni kaleži i bogato ukrašene pokaznice, koje se pripisuju majstorima iz Augsburga, Graza i Ljubljane, a odražavaju vrhunce baroknog i rokoko zlatarskog umijeća.
Više o riznici ...

Liturgijsko posuđe isusovačke crkve sv. Jakova u Ljubljani svjedoči o bogatoj tradiciji, velikodušnosti i umjetničkoj izvrsnosti koju je crkva postigla ponajprije u razdoblju od dolaska isusovaca (1597.) do ukinuća reda (1773.). Brojni dragocjeni komadi crkvenog posuđa darovi su uglednih pojedinaca, poput biskupa Tomaža Hrena, nadvojvotkinje Marije te plemićkih obitelji Auersperg, Codelli, Rossi, Colalto i mnogih drugih, koji su darovali ciborije, kaleže, relikvijare i druge liturgijske predmete.

Jedan od najvažnijih dobročinitelja, biskup Hren, darovao je crkvi 1608. godine znameniti srebrni ciborij, jedini dragocjeni predmet iz toga vremena koji se sačuvao do danas. Iz različitih zapisa poznato je da su se dragocjeni liturgijski predmeti često naručivali u Augsburgu, jednom od najvažnijih zlatarskih središta srednje Europe, odakle potječu raskošni radovi majstora poput J. Zeckela i A. I. Drentwettta. Među njima se ističe bogato ornamentirana srebrna vječna svjetiljka koju je 1722. naručio kranjski plemić J. A. Rasp.

Posebno je zanimljiva povijest predmeta nastalih nakon 1773. godine, kada je isusovački red bio ukinut, a požar 1774. uništio velik dio crkvene opreme. Mnoge su dragocjenosti tada pretopljene za obnovu crkve. Unatoč tomu, sačuvano je nekoliko izvanrednih predmeta: srebrni pacifikal iz 1724., kaleži iz 1728., bogato ukrašen ciborij i srebrna kadionica iz 1752. te raskošna rokoko pokaznica, naručena u Beču 1755. godine.

Zlatarski radovi pohranjeni u crkvi često nose majstorske žigove, što omogućuje detaljniju umjetničko-povijesnu analizu. Među sačuvanim djelima posebno se ističe kalež majstora Leopolda Vogtnera iz Graza, poznat po bogatom ornamentiranju i emajliranim medaljonima koji se sadržajno povezuju s crkvom sv. Jakova.

U 18. stoljeću pojavljuju se i važna djela ljubljanskih majstora, poput Andreasa i Josefa Piringera, Jakoba Schmida i Matevža Schreinerja, čija je novobarokna oprema iz 19. stoljeća osobito cijenjena.

U novije vrijeme crkvena je oprema dopunjena radovima lokalnih ljubljanskih pasarskih majstora, poput Ivana Kregara, Janeza Dernovšeka i livnice Samasso. Liturgijsko posuđe crkve sv. Jakova tako ostaje izniman primjer umjetničke baštine, koji odražava razvoj zlatarskog umijeća od renesanse do suvremenih povijesnih stilova.

Ova objava je također dostupna na DE, EN, ES, FR, IT, PL and SI