Oltar sv. Ignacija Loyolskoga, sagrađen 1714. godine, časti utemeljitelja isusovačkog reda zajedno sa sv. Stanislavom Kostkom i sv. Alojzijem Gonzagom.
Njegovo raskošno ukrašeno barokno oblikovanje, djelo Angela Puttija, uključuje prikaz Presvetoga Trojstva, anđeoske figure i bogatu simboliku.
Oltarnu sliku izvorno je naslikao Bambini, a kasnije ju je zamijenio J. V. Hauckh.
Oltar odražava snažnu isusovačku prisutnost u Ljubljani i dugotrajnu pobožnost sv. Ignaciju.
Oltar sv. Ignacija Loyolskoga podignut je 1714. godine. Njegovu je izgradnju omogućio barun Petar Anton Codelli, koji je darovao 1000 zlatnika, te Adam Lamberg, koji je pridonio s 300. Arhitektonski oltar odgovara oltaru Uznesenja Marijina na sjevernoj strani. Odlikuje se parom glatkih stupova od svijetloružičastog mramora te suzdržanom baroknom strukturom s profiliranim vijencem i volutama na završetku. Prizmatična oltarna menza ukrašena je dvama stojećim anđelima i raskošnim viticama nalik lozi, a u središtu se nalazi kartuša s kristogramom IHS. Između stupova stoje kipovi sv. Stanislava Kostke i sv. Alojzija Gonzage, djelo padovanskog kipara Angela Puttija. Njihov pomalo krut stav može upućivati na činjenicu da u vrijeme nastanka oltara još nisu bili kanonizirani – kanonizirani su tek 1726. godine. Iznad stupova dva anđela drže svitak s natpisom Quam sordet mihi tellus, dum caelum aspicio („Kako mi je bezvrijedna zemlja kad gledam u nebo”). U atici oltara nalazi se kiparska skupina Presvetoga Trojstva: Bog Otac, Krist Sin i Duh Sveti u liku goluba.
Izvornu oltarnu sliku sv. Ignacija naslikao je venecijanski umjetnik Niccolò Bambini, no 1732. godine, iz nepoznatih razloga, zamijenjena je današnjom slikom Johannesa Veita Hauckha. Sv. Ignacije prikazan je kao svećenik u misnici s oznakom IHS na prsima, kleči na oblaku i uzdignutih ruku gleda prema nebu. U otvorenoj knjizi koju pred njim drže dva anđela čita se njegov poznati moto: Ad maiorem Dei gloriam – „Na veću slavu Božju”.
Oltar prikazuje i dvojicu drugih važnih isusovačkih svetaca: sv. Stanislava Kostku (1550.–1568.), zaštitnika mladeži i učenika, te sv. Alojzija Gonzagu (1568.–1591.), koji je umro skrbeći se za oboljele od kuge. Obojica su prikazana u isusovačkoj odjeći, ali bez svojih uobičajenih atributa poput ljiljana, raspela, krunice ili lubanje.
Prva misa na ovome oltaru slavljena je na Duhove, u nedjelju 20. svibnja 1714. Iste je godine uvedena i devetnica u čast sv. Ignacija. Oltar je mjesto molitve i spomena na sveca koji je imao ključnu ulogu u katoličkoj obnovi 16. stoljeća i ostavio trajan trag u gradu Ljubljani.
Ova objava je također dostupna na DE, EN, ES, FR, IT, PL and SI