Arhitektura

Crkva sv. Jakova sagrađena je između 1613. i 1615. godine.
S njezine lijeve strane nalazi se Fabianijeva Gradska djevojačka škola, danas poznata kao Zavod Janeza Levca. S desne strane crkve uzdiže se Marijin stup.

Između 1667. i 1670. godine crkvenoj lađi dodana je osmerokutna kapela posvećena sv. Franji Ksaverskom. Godine 1882. na trgu ispred crkve postavljen je spomen-stup s Bezgrešnom Djevicom Marijom.

Nakon požara i potresa crkva je doživjela veću obnovu. Požar 1774. godine prouzročio je rušenje susjednog isusovačkog kolegija, a u crkvi je bio teško oštećen strop. Nakon razornog potresa 1895. godine arhitekt Raimund Jeblinger iz Linza temeljito je preoblikovao vanjski izgled crkve i izgradio novi zvonik.

Barokna kiparska umjetnost u Ljubljani dosegla je visoku razinu razvoja.
Takozvana „ljubljanska kiparska škola” nastala je pod utjecajem majstora kao što su M. Kuša, Luka Mislej i Francesco Robba. Isprva su se narudžbe za kipove slale u Veneciju ili talijanskim umjetnicima, a kasnije su u gradu djelovali i domaći i strani majstori.

Robba, najistaknutiji među njima, djelovao je na području današnje Slovenije, Koruške i Zagreba. Njegova se djela uspoređuju s djelima slavnog kipara Donnera. Ljubljana čuva ključna Robbina remek-djela, među njima fontanu ispred Gradske vijećnice, oltare u katedrali, u crkvi sv. Jakova te u uršulinskoj i franjevačkoj crkvi.

Unutrašnjost crkve sv. Jakova nakon požara 1774. godine

Požar 1774. godine potpuno je uništio unutarnje uređenje crkve sv. Jakova; sačuvala se jedino kapela sv. Franje Ksaverskog kao jedini primjer štuk-baroka u Ljubljani. Crkva je dugo ostala ogoljena, sve dok je pod župnikom Rozmanom 1886. godine ponovno nisu umjetnički oblikovali. Obnovu su vodili Faleschini i Mikovics, freske je oslikao Jurij Šubic, a vitraji su izrađeni u Innsbrucku. Nova dekoracija predstavlja važan primjer crkvene umjetnosti 19. stoljeća.

Slika unutrašnjosti crkve sv. Jakova prije razornog požara može se barem približno rekonstruirati na temelju bogate štukaturne dekoracije kapele sv. Franje Ksaverskog – jedine koja je sačuvana i ujedno jedini primjer tzv. štuk-baroka u Ljubljani. Požar koji je izbio 24. lipnja 1774. godine, zajedno s dugotrajnim prokišnjavanjem oštećenih svodova, potpuno je uništio bogatu unutarnju opremu crkve. Štukature su otpale, a čađavi ostaci fresaka kasnije su prekrečeni. Tijekom obnove 1886. godine ispod slojeva žbuke otkriveni su tragovi starih oslikavanja – među njima likovi Anđela čuvara i sv. Mihaela kod prozora pjevališta te fragmenti boja na svodu. Unatoč tome, unutrašnjost je više od stoljeća ostala gola i pusta.

Tek sedamdesetih godina 19. stoljeća župnik Ivan Rozman pokrenuo je cjelovitu obnovu i novu dekoraciju unutrašnjosti crkve. Planove je izradio graditelj Franc Faleschini, a dopunio ih je štajerski arhitekt Robert Mikovics. Između 27. travnja i 17. listopada 1886. izvedena je potpuna arhitektonska artikulacija i unutarnje oslikavanje koje danas vidimo. Radove je vodio Faleschini, klesar Feliks Toman izradio je kamene postamente pilastara, a kipar Franc Zajec oblikovao školjkaste zaključke, kariatidne glave nad pilastrima u prezbiteriju te razvedene četverolatične okvire za freske. Modele za arhitektonske elemente – kapitele, arhitrave i vijence – izradio je modelar Anton Mlakar.

Nova vitraja od tzv. „katedralnog” stakla naručena su u innsbruškoj radionici Alberta Neuhausera – kao i četiri prozora u prezbiteriju iz 1879. godine. Fasadu crkve dodatno je krasio oslikani prozor s prikazom Marije s Isusom u naručju.

Stropne freske u crkvi sv. Jakova izradio je Jurij Šubic, jedan od najvažnijih slovenskih slikara 19. stoljeća, koji je osmislio i izveo središnji ikonografski program glavnog svoda lađe i prezbiterija. Između 15. lipnja i 23. rujna 1886. godine, za honorar od 2178 zlatnika, naslikao je četiri prizora iz života apostola sv. Jakova u središnjim poljima svoda:

• Poziv sv. Jakova
• Preobraženje na gori Tabor
• Odrubljenje glave sv. Jakova
• te – nad prezbiterijem – monumentalnu fresku Proslava sv. Jakova.