Kratka povijest Družbe Isusove – isusovaca

Sv. Ignacije Loyolski /Ignacio de Loyola/ (1491.–1556.) osnovao je isusovački red (SJ – Societas Jesu).

Isusovački red osnovan je u vrijeme kada su Crkvu potresali reformacijski pokreti Luthera, Calvina i Zwinglija. Isusovci su u doba katoličke obnove imali velik utjecaj na dvorovima i u višim slojevima društva. Njihov školski sustav bio je vodeći u obrazovanju, a uspješni su bili i u duhovnom pastirstvu – propovijedanjem, duhovnim vježbama te osnivanjem kongregacija i bratovština. U umjetnosti su bili nositelji novog baroknog stila. Razvijali su kazališnu djelatnost koja je u 17. stoljeću predstavljala vrhunac tadašnjega europskog kazališta. S misionarskim djelovanjem proslavili su se i na drugim kontinentima.

Papa Pavao III. potvrdio je isusovački red.

Isusovačke redovničke postaje

• 1551. – u Beču osnovan prvi isusovački kolegij u Austriji
• 1573. – osnovana isusovačka postaja u Grazu
• 1596. – iz gračkog kolegija započeo djelovati isusovački kolegij u Ljubljani

Isusovačke škole djelovale su i u Celovcu (1605.), Gorici (1615.), Trstu (1619.), Rijeci (1627.) i Mariboru (1757.).

Papa Klement XIV. brevom Dominus ac Redemptor Noster ukinuo je isusovački red. U Austriji je ukinuće reda proglasila carica Marija Terezija. Carica je podržala isusovačke škole i sjemeništa te postavila bivše isusovce za profesore. Neki isusovci napustili su zemlju. Među njima je bio i ljubljanski isusovac Gabrijel Gruber (1740.–1805.), jedan od najvažnijih slovenskih inženjera, arhitekata i profesora matematičkih znanosti. U Ljubljani je, među ostalim, vodio isušivanje Ljubljanskog barja i uređenje tzv. Gruberovog kanala.

Papa Pio VII. dekretom Sollicitudo omnium Ecclesiarum obnovio je isusovački red. Za obnovu reda zaslužan je i ljubljanski isusovac p. Gabrijel Gruber, koji je nakon ukinuća reda otišao iz Ljubljane u Rusiju, gdje red nije bio ukinut. Ondje je neko vrijeme bio vrhovni poglavar isusovačkog reda.

Isusovci su se vratili u Sloveniju kao voditelji pučkih misija. No, budući da nisu imali dopuštenje civilne vlasti, morali su zemlju napustiti nakon tri godine. Nakon 1884. dolazili su u katedralu kao manji propovjednici. Godine 1896. počeli su graditi kuću na Poljanama, a kasnije i crkvu sv. Josipa (1912.–1921.) te dom duhovnih vježbi (1925.). Godine 1932. vratili su se i u Maribor, odakle su ih Nijemci na početku Drugog svjetskog rata protjerali. Godine 1949. njihova je imovina u Ljubljani bila oduzeta, isusovci su bili zatvoreni ili protjerani u napola porušen dvorac Bogenšperk kod Litije.

Nadvojvoda Ferdinand osnovao je isusovački kolegij u Ljubljani. Osnovan je kao podružnica isusovačkog kolegija u Grazu.

U siječnju su iz Graza u Ljubljanu stigla prva tri isusovca. Za njihovo doseljavanje navodno se zalagao već ljubljanski biskup Urban Textor (1543.–1558.), a naselili su se po višegodišnjim naporima biskupa Janeza Tavčara (1580.–1597.), koji je u mladosti studirao na bečkom isusovačkom kolegiju.

Isusovci su za gradnju kolegija dobili prostor uz crkvu sv. Jakova, gdje je prije djelovao augustinski samostan (1494.–1555.), a kasnije dvorska ili carska bolnica (1555.–1597.). Staru crkvu sv. Jakova djelomično su uredili, a prostore ubožnice srušili. Budući da im je trebalo još prostora, opat cistercitskog samostana Kostanjevica na Krki morao im je darovati samostansku kuću uz crkvu, a ljubljanski biskup Janez Tavčar kupio im je još dvije susjedne kuće. Sami su navodno kupili oko trideset uglavnom drvenih i već napuštenih kuća.

Isusovački kompleks izgrađen je kao jedinstvena cjelina s crkvom i kolegijem. Zgrade kolegija bile su izgrađene u obliku kvadrata. U sredini dvorišta bio je zid koji je dijelio samostansko dvorište na istočnoj strani od školskog atrija na zapadnoj strani.

Isusovci u Sloveniji djeluju u:

• Ljubljani – u Dravljama, gdje se nalazi Provincijat Družbe Isusove,
• pri sv. Jakobu na Gornjem trgu – gdje je bila prva isusovačka postaja u Sloveniji,
• pri sv. Josipu na Poljanama – gdje se nalazi narodno svetište svetog Josipa,
• te u Mariboru – pri sv. Magdaleni.

Isusovci vode i župe Radlje ob Dravi, Radenci, Muta, Pernice i sv. Jernej nad Muto. Slovenski isusovci djeluju i u Francuskoj i Italiji, a kao misionari u Zambiji i Malaviju. Dvojica su članovi Ruske regije Družbe Isusove, koja je pridružena Sjevernopoljskoj provinciji (RUS–PMA).