Anton Tomaž Linhart (1756–1795)

Đak Isusovačkog kolegija kod sv. Jakova 1772.–1773.

Anton Tomaž Linhart rođen je 11. prosinca 1756. u Radovljici.

Vrlo rano razvio je dar za jezike, jer je majka kod kuće uglavnom govorila slovenski, a otac njemački i češki. Školovao se u Radovljici i u Ljubljani kod sv. Jakova, u isusovačkoj gimnaziji (tu mu je školski kolega bio Jurij Vega). Na neko je vrijeme stupio u školski samostan, ali je kasnije izašao i uz pomoć domaćeg plemstva u Beču studirao trgovačke i financijske znanosti.

Bio je središnja osobnost slovenskog prosvjetiteljstva te pionir slovenskog kazališta i historiografije, a ujedno i glazbenik, prevoditelj, arhivar, knjižničar, činovnik i poliglot.

Godine 1786. postao je komesar ljubljanskog okruga i u okviru svoje službe vodio tadašnju kranjsku školsku upravu. Licejska knjižnica u Ljubljani, preteča današnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NUK), osnovana je na njegovu inicijativu.

Njegovo prvo književno djelo, pjesnička zbirka Blumen aus Krain (Cijeće s Kranjske), nastalo je još tijekom studija. Nastavio je tragedijom također na njemačkom jeziku (Miss Jenny Love), koju je napisao u Beču.

Pod utjecajem slovenskih prosvjetitelja, osobito Žige Zoisa, počeo je stvarati na slovenskom jeziku. Priredio je i preveo komediju njemačkog dramatičara Josefa Richterja Die Feldmühle (Podeželski mlin) i naslovio ju Županova Micka – to je prva slovenska komedija. Po uzoru na Beaumarchaisovu komediju La folle journée ou le mariage de Figaro (Figarov pir) Slovencima je priredio i drugu komediju – Ta veseli dan ali Matiček se ženi.

Anton Tomaž Linhart umro je 14. srpnja 1795. u Ljubljani. Njegov je nadgrobnik postavljen 1840. na ljubljanskom Navju. France Prešeren napisao je nagrobnu posvetu, koja je uklesana na njegovu spomeniku.

Epitat Franceta Prešerna:

Steze popustil nemškega Parnasa,
je pisal zgodbe kranjske star’ga časa.
Komu Matiček, Micka, hči župana,
ki mar mu je slovenstvo, nista znana?
Slavil, dokler mrtvi se zbudijo,
domače bote ga Talija, Klio.