Đak Isusovačkog kolegija kod sv. Jakova 1769.–1775.
Valentin Vodnik rođen je 3. veljače 1758. u Zgornjoj Šiški kraj Ljubljane, u seljačko‑obrtničkoj obitelji kao prvi od desetero djece Jožefa Vodnika i Jere Pance.
S deset godina počeo je učiti čitanje, pisanje i računanje. Godine 1769. stupio je u isusovački kolegij, gdje je ostao do 1775. U tom razdoblju upoznao se s Markom Pohlinom te je pod njegovim utjecajem počeo pisati poeziju. Prve pjesme objavio je u Pisanicama, a osobito su se istaknule pjesme Zadovoljni Kranjec i Klek.
K pisanju ga je dodatno privukao Žiga Zois, koji ga je odmaknuo od Pohlinove škole i usmjerio prema prosvjetiteljstvu. Potaknuo ga je na literarni rad te na pisanje popularnoznanstvenih, jezikoslovnih i publicističkih djela, kao i na dela iz područja geografije, gospodarstva, geologije i leposlovlja (epigrami, natpisi za mjesece, zagonetke itd.).
Nakon gimnazije stupio je u franjevački red. Novicijat je obavljao u Nazarju, gdje je dobio redovničko ime Marcelijan. U razdoblju 1776.–1778. boravio je u ljubljanskom franjevačkom samostanu, gdje je pohađao studij teologije. U svećenika je zaređen 1782. na otoku Krku. Iste godine postao je propovjednik. Godine 1784. napustio je franjevce i nastavio djelovati kao duhovni propovjednik. Službovao je u Sori kod Medvoda, na Bledu, u Ribnici, a od 1792. na Koprivniku iznad Bohinja, gdje je ponovno došao u kontakt sa Žigom Zoisom, koji mu je pomogao da bude premješten k sv. Jakovu u Ljubljani (1796). Godine 1798. postao je učitelj na ljubljanskoj gimnaziji, gdje je poučavao poseban razred vjeronauka i još uvijek djelovao kao svećenik.
Vodnikov se život preokrenuo s uspostavom Ilirskih provincija. Nova francuska vlast provela je školsku reformu koja je dopuštala poučavanje na jeziku pokrajine. Vodnik je postao ravnatelj gimnazije te nadzornik osnovnih i obrtničkih škola. Pomagao je i u pastoralnom radu.
Mnogo vremena posvetio je prvom slovenskom časopisu Lublanske novice (1797.–1800.). U vrijeme Ilirskih provincija začeo je pisati prve slovenske gimnazijske udžbenike te poticao uporabu slovenskog jezika u školstvu. Nakon povratka slovenskog teritorija pod Austriju zabranjen mu je rad u školama zbog potpore francuskoj upravi.
Valentin Vodnik umro je 8. siječnja 1819. u Ljubljani, a pokopan je na Navju.
Dramilo
(pesem iz zbirke Pisanice)
Slovenc, tvoja zemlja je zdrava
in pridnim nje lega najprava.
Polje, vinograd,
gora, morje,
ruda, kupčija
tebe rede.Za uk si prebrisane glave
pa čedne in trdne postave.
Išče te sreča,
um ti je dan,
našel jo boš, ak’
nisi zaspan.Glej, stvarnica vse ti ponudi,
iz rok ji prejemat ne mudi!
Lenega čaka
strgan rokav,
palca beraška,
prazen bokal.
Ova objava je također dostupna na DE, EN, ES, FR, IT, PL and SI
