Predavač na Isusovačkom kolegiju kod sv. Jakova 1769.–1773.
Gabriel Gruber rođen je 6. svibnja 1740. u Beču. Njegovi su se roditelji doselili u Ljubljanu s Beča i živjeli u kući u Rožnoj dolini, u kojoj se danas nalazi veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država.
Godine 1755. stupio je u isusovački red. U Beču je završio filozofske i teološke studije te je na orijentalnoj akademiji predavao latinski jezik i astronomiju za riječnu i pomorsku plovidbu. Godine 1769. došao je u Isusovački kolegij u Ljubljani. Na katedri za mehaniku predavao je crtanje, geometriju, mehaniku i hidrauliku. Njegovi učenici bili su i Jurij Vega te Žiga Zois.
U to je vrijeme carica Marija Terezija započela brojne reforme, među njima i poljoprivredne. Na području Ljubljanskog barja pokušala je pridobiti seljake iz okolice Ljubljane i preobraziti barje u poljoprivredne površine. Ljubljansko barje trebalo je sustavno isušiti. Zato su se u Ljubljani razvijale različite zamisli kako riješiti ovaj dio Kranjske. Željeli su postići bolje prometne veze, jer barje nije bilo moguće naseliti niti obraditi. Tražili su državnog stručnjaka za vodnogospodarski zadatak.
Pristupili su realizaciji projekta Ljubljansko barje. Gabriel Gruber bio je poznati stručnjak i voditelj plovidbe po svim austrijskim rijekama, osim po Dunavu. Godine 1772. započeo je gradnju kanala i isušivanje Ljubljanskog barja. Istodobno je gradio i dvije svoje kuće: jednu pod Rožnikom i jednu na Levestikovom trgu u središtu Ljubljane. Troškovi su stalno rasli, a radovi su napredovali sporije nego što je bilo planirano. Zbog financijskih poteškoća i protivljenja Gruber nije uspio dovršiti kanal, pa je radove nastavio Vincenc Struppi, koji ih je završio 1782. godine. Kanal je dobio ime po Gruberu – Gruberjev prekop.
Godine 1784. Gabriel Gruber otišao je u Rusiju, u Polock, a potom u Sankt Peterburg, kamo su se sklonili mnogi isusovci nakon ukinuća reda 1773. godine. Tamo je ubrzo prepoznat kao izvrstan stručnjak; predavao je arhitekturu, mehaniku i fiziku u isusovačkom kolegiju u Polocku. Postao je i rektor isusovačkog kolegija te provincijal ruske isusovačke provincije. Po njegovim su nacrtima u Sankt Peterburgu izgrađene neke važne zgrade. Gruber je imao snažan odgojni utjecaj na mlade inženjere, a kasnije su ga cijenili i na ruskom carskom dvoru Petra Velikoga, te kao mentora ne samo pripadnicima aristokracije, nego, primjerice, i Levu Nikolajeviču Tolstoju.
Gabriel Gruber umro je 7. travnja 1805. u požaru isusovačkog kolegija u Sankt Peterburgu, gdje je i pokopan.
Ova objava je također dostupna na DE, EN, ES, FR, IT, PL and SI
